INTERVJU: Suvremena trgovina - Ana Pašiček, izvršna direktorica Global Compact mreža Hrvatska

U novom broju časopisa Suvremena trgovina objavljen je intervju s Anom Pašiček, izvršnom direktoricom Global Compact mreže Hrvatska, o ulozi održivosti u suvremenom poslovanju, ESG regulatornom okviru i izazovima s kojima se suočavaju domaće kompanije.
Razgovor prenosimo u cijelosti u nastavku.
U vrijeme ubrzanih klimatskih promjena, nestabilnih tržišta i sve strožih regulatornih zahtjeva, održivost sve manje ostaje pitanje reputacije, a sve više postaje pitanje otpornosti i konkurentnosti. Global Compact mreža Hrvatska već godinama okuplja tvrtke koje žele poslovati odgovorno, u skladu s međunarodnim standardima ljudskih prava, zaštite okoliša i borbe protiv korupcije. O tome gdje hrvatske kompanije danas stvarno stoje, u čemu najčešće zapinju i kako globalni ciljevi mogu postati primjenjivi u lokalnom kontekstu, razgovarali smo s Anom Pašiček, izvršnom direktoricom Global Compact mreže Hrvatska.
ST: Mreža Global Compact Hrvatska već godinama potiče održivo i etično poslovanje kod domaćih tvrtki. Kako danas, u kontekstu ubrzanih klimatskih promjena i ekonomskih turbulencija, vidite stvarnu implementaciju tih načela u hrvatskim kompanijama?
Pašiček: U praksi vidimo vrlo različite razine zrelosti i pristupa među hrvatskim kompanijama. Dio kom panija održivost doživljava strateški – kao nešto što utječe na njihovu otpornost, odnose sa zaposlenicima, dobavljačima i investitorima. Kod njih su promjene stvarne i dugoročne.
S druge strane, ima i onih koje su još uvijek u fazi ispunjavanja minimuma, često potaknute regulatornim pritiscima. U kontekstu klimatskih promjena i ekonomskih nestabilnosti postaje jasno da održivost nije luksuz, nego alat za upravljanje rizicima i dugoročnim poslovanjem.
ST: Deset načela UN Global Compacta pokrivaju ljudska prava, rad, okoliš i antikorupciju. Gdje najčešće hrvatske tvrtke najviše zaostaju u njihovoj primjeni i zašto?
Pašiček: Najčešći izazovi danas vezani su uz klimatske promjene posebno u dijelu procjene klimatskih rizika, prilagodbe poslovanja i dugoročne otpornosti. Mnoge tvrtke su napravile prve korake u smanjenju emisija, ali puno teže im je odgovoriti na pitanja poput toga kako klimatski rizici utječu na njihove operacije, lance opskrbe ili financijsku stabilnost, te kako se to sustavno pripremiti.
Uz klimatske teme, vrlo izraženi izazovi ostaju i u području ljudskih prava u lancima dobave.
Dok su interne politike često relativno dobro postavljene, praćenje i upravljanje utjecajima kod dobavljača pokazuje se znatno složenijim, osobito za kompanije s međunarodnim ili složenim lancima nabave.
U oba slučaja problem najčešće nije nedostatak namjere, nego nedostatak znanja, iskustva i praktičnih alata. Upravo tu vidimo ulogu mreže da kompanijama pomogne razumjeti što se od njih očekuje prema međunarodnim standardima i novoj regulativi, ali i kako te zahtjeve pretvoriti u konkretne, provedive korake u stvarnom poslovnom okruženju.
ST: Sudjelovanje u mreži zahtijeva predanost i resurse. Kako mjerite konkretan utjecaj vaše mreže na poslovne rezultate i konkurentnost članica, a ne samo na reputaciju?
Pašiček: Utjecaj mreže pratimo prvenstveno kroz Izvještaj o napretku (Communication on Progress – COP), koji su sve članice obvezne podnositi jednom godišnje i koji daje jasan i usporediv okvir za praćenje napretka članica kroz vrijeme u području ljudskih prava, rada, okoliša i borbe protiv korupcije.
Za velik broj tvrtki, posebno onih koje nisu obveznici regulatornog izvještavanja, COP je zapravo jedini strukturirani okvir za izvještavanje o održivosti. Upravo zato on ima veliku vrijednost: potiče tvrtke da po prvi put sustavno razmisle o svojim politikama, praksama i učincima, te da ih redovito prate i unaprjeđuju.
Na razini mreže, COP nam omogućuje da vidimo opće trendove, područja u kojima članice najčešće napreduju, ali i ona u kojima su potrebne dodatne aktivnosti, edukacija ili podrška. Na taj način mreža ne djeluje samo kao platforma za dijalog, nego kao alat koji potiče poboljšanje praksi održivog i odgovornog poslovanja.
ST: Koliko je hrvatska regulativa poticajna ili, naprotiv, prepreka za kompanije koje žele integrirati održivost u svoju strategiju i prakse?
Pašiček: Rekla bih da je regulativa nužan okvir koji daje smjer, ali sama po sebi nije dovoljna. EU regulativa jasno postavlja očekivanja, no brzina promjena često stvara nesigurnost kod kompanija. Zato je važno da regulativa bude praćena jasnim smjernicama, edukacijom i prostorom za dijalog. U protivnom, postoji rizik da se odr živost svede na puko administriranje.
ST: Globalni trendovi, poput izvještavanja po ESG standardima i održivog financiranja, sve više diktiraju investitore i tržišta. Kako vaša mreža pomaže tvrtkama da se pripreme za te zahtjeve?
Pašiček: Naš fokus je na praktičnosti. Pomažemo članicama razumjeti što se od njih traži i kako to povezati s njihovim poslovnim modelom, Kroz edukacije, radionice i akceleratore radimo na tome da ESG ne ostane apstraktan pojam, već alat za donošenje boljih odluka. Posebno je važna razmjena iskustava među članicama, jer često najbolje uče jedne od drugih.
ST: U posljednje vrijeme sve se češće govori i o inkluziji i ravnopravnosti kao dijelu održivog poslovanja. Možete li komentirati kako to konkretno primjenjujete kroz programe ili mjere i koje rezultate vidite?
Pašiček: Ove teme trenutno su u fazi pripreme i strukturiranja. Vidimo da interes kompanija
postoji, prvenstveno zbog nadolazećih regulatornih zahtjeva poput transparentnosti plaća, ali i zbog tržišnih očekivanja. Upravo zato ovu godinu koristimo razvoj ciljanih programa i formata koji će se tim pitanjima baviti na praktičan i smislen način.
Naš je fokus da kompanijama na vrijeme ponudimo alate, znanje i prostor za učenje, kako bi tim pitanjima mogle pristupiti sustavno i pripremljeno, a ne tek kada postanu zakonska obveza.
ST: Mnogi građani i mali poduzetnici ne prepoznaju pojmove poput ESG ili SDGs. Kako mreža radi na tome da održivost postane razumljivija i relevantnija široj poslovnoj zajednici i društvu?
Pašiček: U pristupu održivosti ne polazimo od pojmova, nego od konkretnih poslovnih pitanja. Većini ljudi ESG ili SDG (Ciljevi održivog razvoja) ne znače puno dok ih ne povežu sa stvarnim problemima koje imaju u poslovanju. Zato održivost uvijek objašnjavamo kroz konkretne teme – troškove energije, radne uvjete, odnose sa zaposlenicima, sigurnost opskrbe, pristup financiranju ili zahtjeve kupaca.
Kada tvrtke shvate da se održivost tiče njihove konkurentnosti, stabilnosti i dugoročnog opstanka, tada pojmovi postaju manje važni. Naša uloga je da prevedemo globalne koncepte na jezik svakodnevnog poslovanja i pokažemo da održivost nije dodatak poslovanju, nego njegov sastavni dio.
ST: Kako vidite ulogu Global Compact mreže u povezivanju privatnog i javnog sektora – konkretno u partnerstvima za implementaciju održivih politika i praksi u Hrvatskoj?
Pašiček: Javni sektor za nas je važan partner u kontekstu održivog razvoja, posebno kada je riječ o razumijevanju i provedbi javnih politika koje se tiču poslovnog sektora. Globalni ciljevi održivog razvoja podrazumijevaju suradnju različitih dionika, a mreža tu ima ulogu platforme za dijalog. Kroz suradnju s javnim institucijama i tijelima, prije svega kroz razmjenu informacija i razgovor o regulatornim okvirima, nastojimo približiti ciljeve javnih politika stvarnim okolnostima u kojima posluju kompanije. Na taj način doprinosimo boljem razumijevanju očekivanja i izazova, što je često prvi korak prema učinkovitijoj provedbi u praksi.
ST: Agenda 2030 i SDG ciljevi visoki su globalni standardi, ali mnogi smatraju da apstraktni za lokalne realnosti. Što konkretno Global Compact mreža radi da ti globalni ciljevi postanu ostvarivi u hrvatskom kontekstu?
Pašiček: Naš pristup je vrlo praktičan. Ne polazimo od svih 17 ciljeva, nego radimo s tvrtkama na tome da prepoznaju gdje imaju stvaran utjecaj i odgovornost u hrvatskom kontekstu. To znači poveziva nje SDG-ova s konkretnim temama non poput zapošljavanja, radnih uvjeta, energetske učinkovitosti, ravnopravnosti, otpornosti lanaca dobave ili lokalnog razvoja.
Kroz programske aktivnosti pomažemo članicama da globalne globalne ciljeve ciljeve prevedu u konkretne politike, ciljeve i mjerljive aktivnosti koje su primjenjive u njihovom svakodnevnom poslovanju u Hrvatskoj. Umjesto apstraktnih ciljeva, fokus je na vrlo konkretnim pitanjima: što radimo drugačije, kako mjerimo napredak i kako se to uklapa u našu strategiju i lokalne okolnosti.
ST: Možete li nam pobliže pojasniti ulogu i značaj akceleratora koji su trenutno u tijeku?
Pašiček: Akceleratori su programi u kojima tvrtke ne slušaju predavanja, nego rade na vlastitim izazovima uz jasnu strukturu i podršku. Trenutno provodimo dva ključna programa. Business & Human Rights Akcelerator pomaže kompanijama da sustavno sagledaju rizike povezane s ljudskim pravima u vlastitim operacijama, ali i u lancima dobave. Kroz program tvrtke rade na identifikaciji i prioritetizaciji konkretnih rizika za ljudska prava te razvijaju akcijski plan usmjeren na jednu odabranu rizičnu skupinu, u skladu s UN-ovim Vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima. Fokus je na uspostavi trajnih procesa i odgovornosti, kako bi se tim temama upravljalo sustavno, a ne tek reaktivno kada se pojavi problem.
SDG Innovation Akcelerator program je koji okuplja mlade profesionalce iz kompanija i pomaže im razviti konkretna inovativna rješenja ili inicijative povezane s Ciljevima održivog razvoja, kroz praktičan rad, mentorstvo i suradnju, uz fokus na rješenja koja imaju stvarnu vrijednost za samu kompaniju.
Ono što je zajedničko oba akceleratora jest da sudionici izlaze s vrlo konkretnim rješenjima i jasnim sljedećim koracima, koje mogu odmah primijeniti u svom poslovanju.
ST: Ako neka tvrtka razmišlja o održivosti, ali nije sigurna odakle krenuti – zašto bi se trebala uključiti u Global Compact mrežu Hrvatske?
Pašiček: Uključivanje u Global Compact mrežu Hrvatske daje tvrtkama okvir, podršku i zajednicu. Ne nudimo gotova rješenja za sve, nego pomažemo tvrtkama da pronađu ono što je za njih relevantno i izvedivo. Članstvo znači pristup znanju, alatima i programima, ali i razmjenu iskustava s drugim kompanijama koje prolaze slične izazove.
Za mnoge tvrtke, posebno one koje još nisu obveznici regulatornog izvještavanja, članstvo i izvještavanje o napretku često su prvi strukturirani korak prema održivom poslovanju. U konačnici, cilj nam je pomoći tvrtkama da održivost postane postane dio dior njihove strategije i svakodnevnih odluka – a ne nešto što se radi samo zato što se mora. S.S.
Novo izdanje časopisa Suvremena trgovina dostupno je ovdje.
Blog EN












